Dan je počeo lijepim jutrom, u 6 i pol - sunce i lagano, obećavajuće jugo. Najave za subotu (i nedjelju) - "jugo u laganom jačanju, mogući povremeni pljuskovi". Sve u svemu činilo se ok. Darko i ja smo se našli na gatu Karoline Riječke kod jedrilice 15 do 7, jedrilicu su Marin i Haris dan ranije doveli iz Punta. Kako su ključevi od kabine bili kod Marina koji je još trebao doći, otišli smo na kavu u Karolinu. Tamo u Novom čitamo o "našem" Rajku i njegovom viđenju jedrenja... Kroz razgovor pitam Darka tko će biti četvrti član posade (Haris i Saša nisu mogli doći): "Tko je taj purger kojeg će Marin dovesti?". Kad, eto, sa susjednog stola momak odgovara: "Ja sam!". Ispostavilo se kasnije da Jan ne samo da se na brodu snalazi izvrsno nego je općenito odličan momak.
Krenuli smo iz Riječke luke oko 10i20, start je bio u 11, postavljeno je novo glavno jedro sa pripremljenim kratom i novi flok, a u pripremi stari flok (za jače jugo) i mali genaker (za očekivani sj.-zapadnjak do pola Riječkog zaljeva). Staro glavno jedro je ostavljeno u Darkovom autu - jugo nije trebalo biti jače od 20-25čv. Start vrlo dobar, kurs nakon starta možda previše na zapad prema Istri, ali uhvatili smo onaj sz vjetar, čak smo par milja vozili na mali genaker. Ali jugo je definitivno bilo u jačanju što smo bili bliže Cresu. Spuštamo novi flok i dižemo stari, što zbog manje površine što zbog toga da ne poderemo novi. Proces zamjene folokova bi bio puuuno laksi da su na provi dva gambeta za donji rogalj. Prste sam polomio i okupao stari flok dok sam ga konačno spojio na isti gambet sa novim flokom. Kratimo i glavno jedro. Tražimo olujni flok pod palubom, ali ga nema... Nastavljamo kako možemo sa skrećenim gl. jedrom i starim flokom prema punti Cresa. Vjetar je sve jači i rušimo gl. jedro i plovimo na flok 5-7 čv. u orcu. Užasan kut, radimo milje i milje ali polako uz još 2 dizanja i spuštanja gl. jedra prolazimo i kontrolnu bovu ispred rta Strganac (uz nevjerovatno izbjegavanje havarije nakon što nam se putanja ukrižala sa još jednom jedrilicom koju od jedara umalo nismo vidjeli - milje slobodnog mora oko nas a mi baš na njih...) Jugo se igra s nama, pojača i preko 30 čv. pa malo smanji, tako da unatoč teškim uvjetima ne odustajemo, iako jedrilica po jedrilica oko nas odustaje. Prolazimo i Porozinu i svjetionik Prestenice, još 2 puta rušimo i dižemo gl. jedro i plačemo za ostavljenim starim jedrom u autu (koje ima i drugi krat!!!) i za olujnim flokom negdje na polici kod Darka doma. Ali atmosfera je FENOMENALNA, ne gubimo nadu već dižemo jedan drugome raspoloženje, sve nekako u nadi da ne može biti ovako grozno do kraja. Preplovili smo za cca 15milja pravocrtne putanje sigurno 5 puta toliko puta. Još 10tak (pravocrtnih) milja do Cresa. Ali gotovo da u orcu idemo po liniji lijevo-desno trudeći se protiv valova i sve jačeg juga. UFO prolazi pored nas prema Rijeci - i oni odustaju. Pa kako je tek onda tek naprijed. Ali u daljini se vide jarboli vodeće skupine - stoje okomito, dakle jugo ne može biti puno jače prema cilju. Jugo po neznam koji put malo oslabi - nada se vratila, dižemo novi flok i gl. jedro do kraja. Kut odličan. Idemo do kraja! Ali nije prošlo ni deset minuta, tarampana. Rušimo gl. jedro još jednom. U rukama još ima malo snage, noge su sve teže i dosta smo zbunjeni, ali i duh sve više posustaje. Uz Cres je jugo orkansko - a prema sredini kanala su valovi i do 2-3 metra (iako se iz naše perspektive čine kao trokatnice). 
"Idemo natrag u Rijeku?" kaže Darko. Jan i ja smo za to da nastavimo, Marin šuti. Odlučili smo da idemo još jednom bliže Cresu pa ako je vjetar oslabio možda ćemo nastaviti. Ali nije. I nećemo. Ima Darko pravo. Probali smo, ali ne ide. Prvo se opravdavamo jedan drugome kako postupamo ispravno i nemamo za čim žaliti, ali kako se mišići hlade (svi smo potpuno mokri od konstantnog zalijevanja valova) shvaćamo da je to bilo jedino logično rješenje, prije nego nešto ne pukne ili netko ne završi u moru. U 4ipol smo krenuli natrag u Rijeku, nakon 5ipol sati borbe sa jugom. Malo smo pojeli i ponovno živnuli. Plovimo ravno prema Rijeci samo na novi flok, brzina nam ne pada ispod 7 čv. Jedna ideja je bila da vratimo jedrilicu u Omišalj ali kad smo prošli puntu kraja Cresa i shvatili da je tamo jugo još nemilosrdnije, brzo smo odustali od toga. Vjetar je sve jači, plovimo 9-10 čv. (vidi sliku gore). U Rijeci smo za 3 sata.
Vežemo jedrilicu na Rivu pored Adamićevog gata (vidi sliku dole) - pa ako čitaš ovo i ako se nađeš u gradu baci oko da li je sve u redu sa vezom. Umorni smo ali nismo nezadovoljni. Bilo je teško i nismo uspjeli, ali odustali smo jer je priroda ovaj put bila jača. Atmosfera na brodu je bila odlična cijelo vrijeme bez obzira na sve, a već smo ranije zaključili da je to najvažnije...
Slijedi Fiumanka, vidimo se!
piro